Zašto injektaža nije prikladno rješenje za vlagu u zidovima od opeke?
Injektaža zidova često se reklamira kao univerzalno rješenje za sanaciju vlage, no u praksi postoje značajne razlike između učinkovitosti injektaže kod betonskih i zidova od opeke. Dok je ova metoda relativno učinkovita kod zidova od betona, primjena na zidovima od opeke često daje kratkotrajne i nedovoljne rezultate. Evo detaljnog objašnjenja zašto.
Razlika između betonskih i zidova od opeke
Betonski zidovi imaju gustu i relativno kompaktnu strukturu, što injektažu čini prikladnim rješenjem jer se materijal lako distribuira kroz zid, učinkovito popunjavajući pore i zaustavljajući prodor vlage. Međutim, zidovi od opeke imaju potpuno drugačiju strukturu. Opeka je materijal s velikim brojem pora koje omogućuju prirodnu difuziju zraka – zidovi od opeke moraju „disati”.
Zbog svoje prirodne poroznosti zidovi od opeke konstantno izmjenjuju vlagu s okolinom, što ih čini posebno osjetljivima na nakupljanje soli unutar zidne strukture. Upravo ove soli jedan su od ključnih razloga zbog kojih injektaža ne može trajno riješiti problem kapilarne vlage u zidovima od opeke.
Osim toga, kod injektaže zidova od opeke materijal se prvenstveno ubrizgava u fuge, odnosno mort koji spaja opeke, jer je on najpropusniji dio zidne strukture. Međutim, budući da mort i opeka imaju različite karakteristike upijanja i ponašanja pri vlagi, često dolazi do neravnomjerne distribucije injekcijskog materijala. Kao rezultat toga, barijera nije kontinuirana, a vlaga i dalje pronalazi put kroz slabo zaštićene dijelove, osobito kroz samu opeku ili neadekvatno natopljene fuge. Time se gubi osnovna funkcija injektaže, pa rješenje postaje neučinkovito već u kratkom roku.
Problem poroznosti i soli
Kod injektiranja, cilj je stvoriti barijeru koja sprječava kapilarno podizanje vode. Ipak, zbog izuzetne poroznosti opeke gotovo je nemoguće osigurati potpunu nepropusnost materijala u svim dijelovima zida. Čak i male pore koje ostanu neispunjene omogućavaju prodor vlage, pa je injektaža često samo privremeno rješenje koje ne eliminira dugoročni problem.
Osim toga, unutar zidova od opeke prisutne su soli (npr. nitrati, kloridi, sulfati) koje se talože u zidnoj strukturi. Nakon izvođenja injektaže, ove soli dolaze u reakciju s injektiranim materijalom. Naime, male molekule soli postepeno razgrađuju i uništavaju veće molekule korištenih injekcijskih sredstava, što rezultira raspadanjem barijere. Taj proces je detaljno objašnjen i potvrđen na stranicama poput U.S. Environmental Protection Agency te drugim stručnim portalima.
Privremeno, a ne trajno rješenje
Injektaža kod zidova od opeke u najboljem slučaju donosi kratkoročne rezultate. Nakon početnog perioda, koji može trajati nekoliko mjeseci ili godina, problem se redovito vraća, često čak i intenzivnije nego prije sanacije. Dugoročno gledano, kontinuirana upotreba injektaže može dovesti do pogoršanja stanja zida od opeke zbog ubrzanog propadanja uzrokovanog nakupljanjem soli.
Zašto Renodry nudi pouzdano rješenje?
Renodry koristi napredne materijale poput žbuka za odvlaživanje aerius FP340 i aerius FP310, koje učinkovito rješavaju probleme vlage i soli u zidovima od opeke. Ove specijalne žbuke omogućuju zidovima da “dišu”, istovremeno pružajući učinkovitu hidroizolaciju i odvlaživanje. aerius FP340 i FP310 su dizajnirani za trajnu apsorpciju vlage i neutralizaciju štetnih soli, čime se sprječava njihovo daljnje nakupljanje i destruktivno djelovanje unutar strukture zida. Ovo ih čini idealnim dugoročnim rješenjem za zidove od opeke.
Zaključak
Injektaža je možda privremeno djelotvorna za zidove od betona, no kod zidova od opeke njen učinak je privremen i može dugoročno uzrokovati dodatne probleme. Razumijevanje strukture zidova od opeke i posljedica injektaže ključno je za odabir optimalne metode sanacije.
